Mreža motovunskih susreta
Motovunski likovni susreti, organizirani kao međunarodni susreti vizualnih umjetnika, višegodišnja su tematska manifestacija koja se između 1972. i 1984. godine održavala u Motovunu, u Istri. U tom je razdoblju realizirano 11 likovnih susreta umjetnika različitih generacija i poetika: 1972. Pejzaž; 1973.Akt; 1974. Projekt urbane intervencije; 1976. Identitet; 1977. Novi pejzaž, fotografija i polaroid; 1978. Serigrafija; 1979. Transformacije papira; 1980. Nova slika; 1981. Nova skulptura; 1983. Na papiru i 1984.Postmoderna arhitektura i motovunsko arhitektonsko naslijeđe. Susrete su suorganizirali Galleria del Cavallino iz Venecije i Etnografski muzej iz Pazina te Gradska galerija suvremene umjetnosti (danas MSU) iz Zagreba, koja se projektu priključuje 1976. godine. U svojem najvitalnijem razdoblju oko sredine sedamdesetih godina, Motovunski susreti povezuju se s pojavama novih medija videa i fotografije, realiziraju se site-specific projekti i intervencije u javnom prostoru i neposrednom okolišu u dijalogu s krajolikom, razotkrivaju se ideje land-arta, afirmirajući prisutnost Nove umjetničke prakse, a s dolaskom osamdesetih prepoznaje se utjecaj transavangarde i Nove slike. U tom smislu Motovunske susrete možemo promatrati kao doprinos hrvatskoj suvremenoj umjetnosti i međunarodnoj umjetničkoj sceni. Povezujući lokalne umjetnike s mladim i renomiranim, hrvatskim i međunarodnim umjetnicima, u Motovunskim susretima tijekom godina je sudjelovalo više od 120 umjetnika, od kojih su neki realizirali antologijske radove.
Na susretima u Motovunu izlagali su: Marina Abramović, Claudio Ambrosini, Bojan Bem, Breda Beban, Ivan Ladislav Galeta, Tomislav Gotovac, Sanja Iveković, Dalibor Martinis, Dušan Mandič, Nina Ivančić, Jagoda Kaloper, Julije Knifer, Ivan Kožarić, Živa Kraus, Zdravko Milić, Dora Maurer, Alieta Monas, François Morellet, Michele Sambin, Duba Sambolec, Mladen Stilinović, Miroslav Šutej, Ulay, Goran Trbuljak, Luigi Viola i drugi.
Motovunski susreti otvorili su nove mogućnosti suradnje talijanskih i jugoslavenskih umjetnika te potaknuli internacionalizaciju umjetničkog prostora, interes za suvremene umjetničke prakse i recentna zbivanja u umjetnosti. Stvorili su prostor za susrete, razmjenu ideja i zajednički rad, ukazujući na potencijale što su ih suvremena umjetnost i transnacionalne mreže.
Branka Benčić, ravnateljica Muzeja moderne i suvremene umjetnosti i autorica koncepcije i kustosica izložbe Mreža motovunskih susreta
Galerijska zbirka Muzeja grada Pazina:
Motovunski likovni susreti u brojkama
Galerijska zbirka Muzeja grada Pazina jedna je od 22 zbirke Muzeja i jedina koja čini Galerijski odjel. Utemeljena 1969. godine Zbirka je prvotno djelovala u sastavu Etnografskog muzeja Istre Pazin1 čija je djelatnost bila usmjerena na prikupljanje i valorizaciju građe etnografskog karaktera, a utemeljenjem Zbirke proširena je na suvremenu likovnu umjetnost. Tadašnja Likovna zbirka vezuje se uz rad Likovne galerije2 u Motovunu te suorganizaciju i realizaciju brojnih likovnih izložbi u Motovunu i Pazinu, kao i organizaciju međunarodnih Motovunskih likovnih susreta.
Rezultat Likovnih susreta u Motovunu mnoštvo je zanimljivih likovnih radova, kombinacija i suradnji koji su javnosti prikazali moć zajedničkog i sličnog, veoma bliskog i različitog pogleda kao i pristupa modernoj i suvremenoj umjetnost i tokovima suvremenih likovnih izričaja. Tema pejzaža realizirana na prvom Likovnom susretu u Motovunu 1972. godine bila je uspješan, iako klasičan uvod (kao i tema drugog Likovnog susreta – akt) u znamenite susrete suvremenih umjetnika na motovunskom brdu. Oni će u sljedećih 11 susreta i 12 godina iznjedriti stotine radova, intervencija, performansi, ali i prijateljstava, poznanstava, budućih uspješnih suradnji i biti zabilježeni objektivima fotoaparata, videokamera, novinskim člancima...
U kontekstu fundusa Galerijske zbirke MGP djela realizirana na Motovunskim likovnim susretima čine više od polovice, odnosno 198 likovnih radova i 287 zapisa istih.3
Po susretima unutar Zbirke najbrojnija su likovna djela sa šestog (34 likovna djela), trećeg (25 likovnih djela) i sedmog (24 likovna djela), a najmanje je onih realiziranih na posljednjem, jedanaestom likovnom susretu (4 likovna djela).4
U terminu tehnika radovi s Motovunskih likovnih susreta najvećim su dijelom slike (138 zapisa), potom grafike (37 zapisa) i fotografije (43 zapisa). Tehnički su mnogi radovi definirani kombiniranom tehnikom (32 zapisa), a u najmanjoj mjeri zastupljeni su crteži (25 zapisa) i skulpture (12 zapisa).
U terminu korištenih materijala na radovima s Motovunskih likovnih susreta najzastupljenije su kombinacije kartona, papira, polukartona s fotografijama, akrilom, pastelom, uljem i sl. (121 zapis), dok su ostali materijali zastupljeni manjim brojem zapisa: serigrafija s 37 zapisa, fotografija s intervencijama u vidu crteža, tempere i sl. s 32 zapisa, ulje na platnu ili lesonitu s 26 zapisa, polikolor na platnu, kartonu ili juti s 25 zapisa te ostali materijali s ukupno 46 zapisa (kolaž, tuš, flomaster, akvarel, ugljen, olovka...).
Od ukupno 1505 umjetnika koji su sudjelovali na Motovunskim likovnim susretima u fundusu MGP čuvaju se radovi njih 129.
Motovunski likovni susreti u fondovima sekundarne muzejske dokumentacije MGP
Muzej grada Pazina nije nasljednik i čuvar samo vrijednih likovnih djela nastalih na Motovunskim likovnim susretima, već i popratne dokumentacije u obliku plakata, pozivnica, najava susreta, kataloga izložbi kao i brojne fotografske građe.
U fondu Izdavačka djelatnost čuva se tako 13 plakata Motovunskih likovnih susreta izuzev onih iz 1976., 1979. i 1981. godine kao i dva plakata skupnih izložbi održanih nakon susreta 1977. i 1981. godine. Osim plakata u istom se fondu nalaze i dvije pozivnice – jedna iz 1974. godine, pozivnica trećeg susreta, a druga iz 1981. godine, pozivnica na izložbu Motovunski likovni susreti 80,81.
U fondu Izložbe zabilježene su izložbe koje su prije, u tijeku trajanja ili nakon susreta bile organizirane od strane Muzeja i koje su predstavljale umjetnike koji su sudjelovali na susretima ili boravili u Motovunu kao podrška i posjetitelji. Zabilježene su tako izložbe Marije Branke Košković, Mirka Lovrića, Ljerke Njerš i Jagode Kaloper iz 1972. godine, Rumena Ćamilova i Živka Janevskog iz 1974. godine, Josipa Diminića iz 1976. godine te izložba mape grafika realizirana na susretu 1978. godine.6
Likovne su susrete pratili i katalozi, a u knjižnoj zbirci MGP nalazi se pet kataloga – po jedan iz 1974., 1979. i 1980. te dva iz 1976. godine.
Najbrojniji su ipak zapisi u fondu Fototeke. Kao suorganizatori susreta djelatnici Muzeja zabilježili su fotografskim aparatom trenutke rada, zabave, druženja, kontemplacije, likovne radove u nastajanju ili prezentaciji za vrijeme trajanja Motovunskih likovnih susreta. Autori fotografija su mahom nepoznati, odnosno autorstvo možemo pretpostaviti uvidom u popis djelatnika Muzeja ili Općine Pazin. Fotografskom je kamerom zabilježeno, a u navedenom fondu trenutno pohranjeno 388 crno-bijelih fotografija7 sa šest od jedanaest susreta. Najbrojnije su one s devetog (172 zapisa) i četvrtog susreta (112 zapisa), a najmanje su zastupljene fotografije s drugog susreta (8 zapisa) dok fotografija sa šestog, sedmog, osmog, desetog i jedanaestog susreta nema.8
Maja Zidarić Pilat, ravnateljica Muzeja grada Pazina i suradnica na izložbi Mreža motovunskih susreta
1 - Marija IVETIĆ. Sve naše zbirke: u susret stalnom postavu, Muzej grada Pazina, Pazin, 2017., str. 7. Etnografski muzej Istre nastao je 1962. godine od Narodnoga muzeja u Pazinu, nakon donošenja Rješenja Narodnog odbora Pazin o preimenovanju imena tadašnjeg muzeja čime je i određena uloga muzeja kao središnjeg etnografskog muzeja Istre.
2 - Marija IVETIĆ, Motovunski „Likovni susreti“, kronološki pregled, u: Motovun – povijest i sadašnjost, ur. Josip ŠIKLIĆ, Katedra Čakavskog sabora za povijest Istre, Pazin, 2010., str. 355. Motovun, koji je u promijenjenom društveno-političkom sustavu doživio sudbinu životom zamrlog mjesta, krajem 1960-ihdoživio je svoju obnovu koja je osim fizičke sanacije uključivala i otvaranje Likovne galerije Pet kula u obnovljenom prostoru bivše komunalne palače u kolovozu 1969. godine. IVETIĆ. Sve naše zbirke..., str. 7.
3 - Stanje na datum 28. travnja 2023., ispis iz programa M++.
4 - Osim navedenih, ostali su susreti zastupljeni sa 21 (drugi), 17 (prvi i osmi), 16 (četvrti i peti) i 12 (deveti i deseti) likovnih djela.
5 - Giovanni BIANCHI. Paolo Cardazzo e gli incontri a Motovun (1972 – 1984), Ricerche di S/Confine, Dossier 2, 2012., izvor: https://www.repository.unipr.it/bitstream/1889/2384/1/9_giovanni%20bianchi.pdf, pristupljeno: 30. 5. 2023., str. 130-131. Dok Bianchi navodi kako je na prvom Motovunskom likovnom susretu sudjelovao i Giovanni Soccol, Ivetić navedenog ne spominje. Broj od 150 sudionika jest ukupni broj sudionika bez Soccola.
6 - IVETIĆ, M. Motovunski.... Popis izložbi i popratnih događanja preuzet je iz navedenog članka iako sekundarna dokumentacija ne prati u potpunosti događanja navedena u članku. U sekundarnoj dokumentaciji navedene su izložbe zabilježene po godinama, ali nedostaju i drugi detalji kao i fizički materijali (plakati, pozivnice i sl.).
7 - Stanje na datum 31. srpnja 2023., ispis iz programa S++.
8 - Fond Fototeka na datum 31. srpnja 2023. godine u tijeku je sređivanja te navedeni brojevi ne iskazuju realno stanje fizičkih predmeta – fotografija, odnosno navedene su samo one koje su računalno obrađene i upisane u programu S++.
Prvi i drugi Likovni susret u Motovunu, koji su realizirali Ladislav Barišić, voditelj tadašnje motovunske galerije Pet kula uime Etnografskog muzeja u Pazinu, i Paolo Cardazzo iz Galerije Cavallino iz Venecije, s ciljem revitalizacije gradića, donio je u Motovun brojne umjetnike prisutne na sceni u prethodnom desetljeću, 1960-ih godina (Miroslav Šutej, Julije Knifer, Aleksandar Srnec, Ante Kuduz, Quintino Bassani), kao i tada nove mlade umjetnike i umjetničke pozicije u nastajanju (Jagoda Kaloper, Zdravko Milić).
Prva dva Susreta umjetnika u Motovunu, održana 1972. i 1973. godine, obilježile su klasične umjetničke teme, figurativnih i apstraktnih tendencija, a svoje interpretacije zadanih tema pejzaža i akta u standardnim slikarskim tehnikama u trajni je fond motovunske galerije priložilo dvadesetak sudionika/ca iz Jugoslavije i inozemstva. Struktura susreta zamišljena je kao direktan rad na lokaciji, u krajoliku, na otvorenom, poput formata ex tempore, a zadnjeg je dana organizirana jednodnevna grupna izložba nastalih radova.
Branka Benčić, iz tekstova izložbe Mreža motovunskih susreta
U fundusu Galerijske zbirke iz 1972. godine čuva se ukupno 17 pejzaža realiziranih na prvom Likovnom susretu, što je, izuzev dva, i naziv koji likovna djela nose. Umjetnici prvog Motovunskog likovnog susreta – Anselmo Anselmi, Bojan Bem, Patrizia Bonato, Franco Costalonga, Ines Fedrizzi, Bora Iljovski, Takiko Kawai, Koji Kinutani, Ante Kuduz, Jagoda Kaloper, Marija Branka Košković, Zdravko Milić, Andrea Pagnacco, Romano Perusini, Aldo Schmid, Miroslav Šutej i Toni Zarpellon zastupljeni su u fundusu Zbirke svaki s po jednim likovnim radom. Djela spomenutih i (navodno) pozvanih – Julija Knifera, Aleksandra Srneca, Quentina Bassanija i Giovannija Soccola ne nalaze se u fundusu Galerijske zbirke djelima nastalim 1972. godine, u Motovunu, na Likovnom susretu ili uopće.1 Likovna su djela gotovo identična u dimenzijama, u materijalima prevladavaju ulje, akril i kombinirana tehnika na lesonitu dok su u tri rada korišteni tuš i pastel na papiru.
Osim likovnih radova iz 1972. godine u fundus Zbirke upisano je i 12 karikatura autora Rudija Stipkovića Stipa, koji je tehnikom flomastera na kartonu zabilježio tri sudionice i devet sudionika susreta od čega je samo četvero identificirano – Alieta Monas2, Marija Branka Košković, Miroslav Šutej i Zdravko Milić.
1- Marija IVETIĆ, Motovunski..., str. 356. BIANCHI, G. Paolo Cardazzo..., str. 130-131. Julije Knifer zastupljen je u fundusu Galerijske zbirke MPG darovanim radovima za fundus i jednim radom s kasnijeg Susreta, Aleksandar Srnec i Quentino Bassani također darovanim radovima za fundus, a Giovanni Soccol nije dio Galerijske zbirke MGP.
2- Alieta Monas nije zabilježena kao sudionica prvog Likovnog susreta u Motovunu 1972. godine iako se u fundusu MGP iz te godine čuva Pejzaž (G 105) kao i karikatura Aliete Monas autora Rudija Stipkovića. Marija Ivetić izjavljuje kako postoji mogućnost da je Alieta Monas sudjelovala u neformalnom obliku, možda kao studentica, te je u tom svojstvu zabilježena karikaturom i ostavštinom u obliku slike.
Prvi i drugi Likovni susret u Motovunu, koji su realizirali Ladislav Barišić, voditelj tadašnje motovunske galerije Pet kula uime Etnografskog muzeja u Pazinu, i Paolo Cardazzo iz Galerije Cavallino iz Venecije, s ciljem revitalizacije gradića, donio je u Motovun brojne umjetnike prisutne na sceni u prethodnom desetljeću, 1960-ih godina (Miroslav Šutej, Julije Knifer, Aleksandar Srnec, Ante Kuduz, Quintino Bassani), kao i tada nove mlade umjetnike i umjetničke pozicije u nastajanju (Jagoda Kaloper, Zdravko Milić).
Prva dva Susreta umjetnika u Motovunu, održana 1972. i 1973. godine, obilježile su klasične umjetničke teme, figurativnih i apstraktnih tendencija, a svoje interpretacije zadanih tema pejzaža i akta u standardnim slikarskim tehnikama u trajni je fond motovunske galerije priložilo dvadesetak sudionika/ca iz Jugoslavije i inozemstva. Struktura susreta zamišljena je kao direktan rad na lokaciji, u krajoliku, na otvorenom, poput formata ex tempore, a zadnjeg je dana organizirana jednodnevna grupna izložba nastalih radova.
Branka Benčić, iz tekstova izložbe Mreža motovunskih susreta
Drugi je Likovni susret obradio i javnosti predstavio temu akta, a u fundusu Zbirke čuva se ukupno 21 likovno djelo čime je zastupljeno 10 od 13 pozvanih sudionika. Na drugom su susretu, izuzev Gligora Čemerskog, Aliete Monas i Paola Patellija, ponovno sudjelovali sudionici prvog susreta: Anselmi, Bem, Bonato, Iljovski, Kinutani, Milić i Pagnacco. Iako je njihovo sudjelovanje zabilježeno, u fundusu MGP s drugog Likovnog susreta ne nalaze se likovna djela Giorgija Azzaronija, Marije Branke Košković i Miroslava Šuteja.
U tehnikama i materijalima među 17 slika dominantno je ulje na platnu, slijede flomaster i akvarel na polukartonu, a kod četiri crteža korišteni su flomaster i kombinirane tehnike na kartonu.
Treći susret u Motovunu nastaje sa željom istraživanja “nove likovne sintakse” (Barišić, 1974.), na tragu recentnih pojava na umjetničkoj sceni koje su uključivale izlazak iz galerija i razvoj umjetnosti u javnom prostoru, kao i umjetničke intervencije u urbanom kontekstu, gdje je izgrađeni okoliš podjednako shvaćen kao poligon umjetničkog izražavanja, kontekst i inspiracija.
Novi umjetnički vokabular u direktnoj interakciji s neposrednim okolišem uključivao je vizionarske projekte i prijedloge umjetnika – koji se realiziraju kao skice, urbanističke projekcije, uključuje pejzažnu i prostornu imaginaciju i arhitektonske geste, uokvirene izgrađenom arhitektonskom baštinom Motovuna i vizurama krajolika koji opisuje dolina rijeke Mirne, zelenilo i topografija brežuljaka. Ako je početak urbanih intervencija umjetnika u javnom prostoru markiran projektima poput sekcije “Prijedlog“ 6. zagrebačkog salona 1971. godine – Grad kao prostor plastičkog zbivanja, tada motovunski Projekt urbanih intervencija, realiziran u tada vrlo marginalnom ruralnom području, podrazumijevamo kao izuzetno ranu i jedinstvenu gestu na području izvanrepubličkog centra i središta umjetničkih događanja.
Sljedeće, 1974. godine, održan je treći po redu Likovni susret na kojem su ponovno uz stare sudionike – Bema, Čemerskog, Iljovskog i Monas, sudjelovali i Paolo Cardazzo, Rumen Ćamilov, Mirko Lovrić, Branka Marić, Ivan Matejčić, Danka Petrovska, Guido Sartorelli, Marilyn Sicca, Piccolo Sillani, Peggy Stuffi, Darko Velan i Giorgio Teardo. U fundusu MGP čuva se ukupno 25 likovnih djela s dijelovima i komponentama, a zastupljena su djela svih sudionika izuzev Darka Velana, Mirka Lovrića i Ivana Matejčića.
U tehnikama i materijalima najbrojnije su fotografije s ukupno 18 zapisa, slijede kolaž s 8, crtež sa 6 te assemblage i slika s po jednim zapisom, a prevladava kombinirana tehnika fotografije i crteža flomasterom ili olovkom te kombinirana tehnika na papiru, drvu ili kartonu.
Organiziran oko teme Identitet – Identità, u suradnji Paola Cardazza iz Galerije del Cavallino, Muzeja u Pazinu i Marijana Susovskog, kustosa Galerije suvremene umjetnosti iz Zagreba, četvrti susret u Motovunu strukturiran je u dva dijela, od kojih antologijski “video susret“ zauzima značajno mjesto.
Od ukupno 15 umjetnika iz Hrvatske i Italije, osam je sudjelovalo u video susretu. Opremu za produkciju osigurao je Paolo Cardazzo, a na raspolaganju je bila samo jedna video kamera – Sony Portapack.
Odgovarajući na temu susreta, Claudio Ambrosini, Sanja Iveković, Dalibor Martinis, Michele Sambin, Goran Trbuljak i Luigi Viola posvetili su se istraživanju problema identiteta u korelaciji s videom kao novim komunikacijskim i umjetničkim sredstvom, obuhvaćajući nekoliko aspekata: pitanja reprezentacije i samoreprezentacije, portreta i autoportreta, teme tijela i prakse performansa, odnosa identiteta i (video)tehnologije, istraživanja medija, montaže, vremena, odnosa videa i fotografije, statične i pokretne slike, odnosa slike i zvuka, utjecaja masovnih medija, konteksta problematiziranja ženskog identiteta.
Djela nastala na četvrtom susretu, koji je nosio naziv Identitet sa sufiksom videosusret, kako Paolo Cardazzo navodi, u svim filozofskim i egzistencijalnim primjenama,1 spadaju među malobrojnije u fundusu MGP. Od 15 sudionika navedenog susreta, među kojima su samo Milić, Šutej i Sillani sudjelovali na nekom od prethodnih susreta, u fundusu se čuva 15 likovnih djela s kojima je zastupljeno ukupno 12 autora – Claudio Ambrosini, Luciano Celli, Josip Diminić, Eugen Kokot, Branka Košković, Živa Kraus, Jasna Maretić, Michele Sambin i Luigi Viola uz gore spomenute.2 U terminima tehnika i materijala četiri su ulja na platnu, tri serigrafije, po dva kolaža i crteža u kombiniranim tehnikama na papiru i polukartonu te fotografije i jedna skulptura u kamenu. Problem identiteta prikazan u korelaciji s videom kao novim medijem i sredstvom komunikacije od strane Martinisa, Trbuljaka, Viole i Sanje Iveković3 nije zabilježen radom ili radovima u fundusu Muzeja grada Pazina.
1 - Paolo CARDAZZO, Marija IVETIĆ (et al.). IV. susret u Motovunu – IV incontro a Montona: Identitet – Identità, str. (4), Edizioni del Cavallino, Venecija, 1976.
2 - U fundusu MGP ne čuvaju se (video)radovi Sanje Iveković, Dalibora Martinisa i Gorana Trbuljaka s četvrtog Motovunskog susreta iz 1976. godine koji su, prema riječima Marije Ivetić, zbog profila umjetnika, tehnike i tehnologije, ali i činjenice da su pozvani od strane zagrebačke Galerije, postali dijelom fundusa iste.
3 - Branka BENČIĆ. Cinemaniac 2015: Motovunski video susret 1976. Prva radionica video umjetnosti u Hrvatskoj. Doprinos istraživanju Motovunskih susreta i prilog povijesti medijske umjetnosti, Apoteka – Prostor za suvremenu umjetnost, Pula, 2015., preuzeto sa: http://www.cinemaniac-thinkfilm.com/wp-content/uploads/2015/07/booklet_essay.pdf, pristupljeno: 28. 6. 2023., str. 8.
Peti susret strukturom nastavlja model prethodnog okupljanja. Paolo Cardazzo i Živa Kraus iz venecijanske Galerije del Cavallino, ravnateljica pazinskog muzeja Marija Ivetić te Marijan Susovski, kustos Gradske galerije suvremene umjetnosti iz Zagreba, okupljaju trinaest autora i autorica iz Jugoslavije, Italije i SAD-a.
Susret se i fokusom na umjetničke medije i postupke oslanja na prethodne. Međutim, dok se motiv pejzaža na prvom susretu interpretirao kroz tradicionalne tehnike kao što su tuš, ulje i akril, peti susret, naslovljen Novi pejzaž, fotografija i polaroid, u središte interesa postavlja nov pogled na tradicionalni žanr. Pruža se mogućnost upotrebe novijih komunikacijskih medija i tehnika tj. tehnologija, kao što je to bilo i na četvrtom video susretu, te koristi fotografiju kao sredstvo umjetničkog istraživanja krajolika.
U rujnu 1977. godine održan je peti po redu Motovunski likovni susret na kojem su od prethodnih sudionika sudjelovali Ambrosini, Kokot, Milić, Trbuljak i Sillani. Nova imena motovunskih jesenskih susreta jesu Marina Abramović, Franc Berčić, Carole Gallagher, Howard Friedman, Carlo Maschietto, Mladen Stilinović, Tomislav Šen i Ulay.1 U fundusu Galerijske zbirke navedeni su umjetnici (izuzev Stilinovića)2 zastupljeni sa 15 fotografija u kombiniranoj tehnici s papirom i kolažom, 5 slika u kombiniranim tehnikama na platnu ili kartonu, pastela na polukartonu i ulja na platnu te 2 crteža olovkom na polukartonu i ugljenom na papiru.
1 - BIANCHI, G. Paolo Cardazzo... str. 141. Iako Bianchi navodi kako je i Mladen Stilinović sudjelovao na petom Motovunskom susretu 1977. godine, u fundusu Galerijske zbirke MGP kao ni inventarnim karticama s petog Motovunskog susreta nije zabilježeno njegovo sudjelovanje.
2 - Vidi 15.
Na šestom okupljanju u sklopu Motovunskih likovnih susreta sudjeluje osamnaest umjetnika i umjetnica, većinom iz Jugoslavije i Italije, pozvani od tri kontinuirana suorganizatora (Etnografski muzej Istre, Galleria del Cavallino i Gradska galerija suvremene umjetnosti). Dok su prijašnji susreti bili usmjereni prema zadanoj temi, posljednja dva otvorila su prostor za eksperimentiranje s “novim medijskim istraživanjima i novim koncepcijama izraza“ (Susovski). Okupljanje je produbilo takav koncept; dok su autori/ce imali autonomiju pri odabiru motiva, za zadatak je postavljena upotreba sitotiska. Tijekom sedam dana trajanja susreta, svaki od osamnaest sudionika/ica stvorio/la je jedan grafički otisak, koji je kasnije, zajedno s ostalim listovima, postao sastavni dio grafičke mape “Motovunski susret”. Osnovna svrha ovakvog zajedničkog projekta leži u poticanju kolaborativne kreativnosti, međusobnog komparativnog pristupa te uzajamne nadahnutosti među sudionicima.
Prethodno je na zajedničkom sastanku učesnika postignut dogovor o pravilima sudjelovanja na susretu i izradi grafičke mape. Pravila su obuhvaćala obveze autora/ica u izvedbi grafičkih listova, tehničke detalje, nakladu mape, kao i prava na autorske listove i mapu grafika. Svaki je sudionik dobio radove svojih kolega i kolegica koji su nastali i otisnuti tijekom trajanja Motovunskog susreta. Poznavaoci serigrafije surađivali su s autorima/icama koji su rjeđe koristili tehniku. Grafički listovi, otisnuti u 50 primjeraka, nisu slijedili jedinstvenu umjetničku koncepciju, što je rezultiralo izrazito raznolikim radovima, u kojima su autorske likovne sklonosti došle do izražaja.
Svečana promocija mape serigrafija šestog Motovunskog susreta održana je u pazinskom Kaštelu 25. rujna iste godine.
U fundusu MGP i Zbirke iz 1978. godine kada Likovni susret nosi naziv Serigrafija, čuvaju se 34 grafike 17 umjetnika. Od ukupnog broja, šest je poznatih imena s prijašnjih susreta (Berčič, Kinutani, Šutej, Trbuljak i Viola), a jedanaest je novih imena: Davide Antolini, Ladislav Galeta, Tomislav Gotovac, Branimir Karanović, Marija Branka Košković, Ivan Kožarić, David Leveret, Janez Matelič, Duba Sambolec, Paolo Sandano i Mladen Stilinović. Kako i naziv susreta kaže, svi su realizirani radovi – serigrafije.
... Ovogodišnji Motovunski likovni susret ponovo je okupio umjetnike iz raznih zemalja. Gosti su članovi internacionalne grupe Arbeitskreis čiji su članovi usmjerili svoj rad na istraživanja u području sistemske konstruktivističke umjetnosti. Taj susret s konstruktivističkim istraživanjima suvremene umjetnosti u Motovunu nije slučajan. On je nastavak veze koju je jugoslavenska umjetnost uspostavila s konstruktivizmom još na početku pedesetih godina radom grupe Exat 51, a zatim serijom od 5 izložba Novih tendencija u razdoblju od 1961. do 1973, organiziranih u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu. Izložba Nove tendencije 1, održana 1961, po prvi put je “dovela u svijest egzistenciju međunarodnog pokreta, pokreta u kojem umjetnost otkriva novu koncepciju što eksperimentira s optičkim istraživanjem površine, strukture i objekta“ (Mavignier), odnosno, pokret NT istakao jevažnost istraživanja promjene i analizu promjene. U tom je smislu Motovunski susret ove godine nastavak takvih analiza, posebno stoga što uključuje i autore koji sudjelovali na prvim izložbama NT. Međusobno upoznavanje i upoznavanje radova razgovorima, diskusijama, projekcijama filmova, dijafilmova i sudjelovanjem u zajedničkim projektima – to je nešto što se malokad nalazi kod drugih likovnih kolonija kojima, zbog njihove neprofiliranosti, ne nalazimo za postojanje. Motovunski se susreti šire prestajući prvobitnu koncepciju i pretvarajući se u motovunsku umjetničku radionicu. Radeći na temi transformacije papira umjetnici grupe Arbeitskreis ove su godine prostore motovunske galerije zaista pretvorili u umjetničku radionicu u pravom smislu.
— Marijan Susovski, iz kataloga 7. motovunski likovni susret
Sedmi susret u Motovunu okupio je 16 europskih autora/ica grupe Arbeitskreis te likovne kritičare Matka Meštrovića, Radoslava Putara i Norbert Lyntona. Suorganizatori susreta su pazinski Muzej i zagrebačka Galerija suvremene umjetnosti.
Katalog izložbe sa sedmog susreta izdan 1979. godine donosi popis sa 16 sudionika susreta, redom novih imena – Bohm, Breval, De Kejizer, Gayor, Hilgemann, Hughes, Knifer, Kracht, Lowe, Maurer, Mengyan, Morellet, Schrader, Spencer, Winiarski i Zilocchi.
Transformacija papira kao tema susreta i, kako Marijan Susovski navodi, konstruktivistički sistemski pristup umjetničkom djelu,1 obogatila je fundus MGP s ukupno 26 umjetničkih djela i 67 zapisa istih a prevladava kombinirana tehnika na papiru, polukartonu ili kartonu u kombinaciji s filom, drvom ili ivericom i kolaž.
1 - 7. motovunski likovni susret: transformacije papira, Galerija suvremene umjetnosti / Etnografski muzej Istre, 1979., str. (2).
Četiri Motovunska susreta realizirana u novom desetljeću, s dolaskom osamdesetih godina, bilježe promjenu umjetničke kartografije. Osjeća se zamor prethodnog, ali i puls trenutka u stvaranju novog likovnog jezika. To je vrijeme kada Nova slika ulazi na velika vrata, od bijenala u Veneciji do izložbe Zvonka Makovića Nove pojave u hrvatskom slikarstvu (galerija Nova, 1980.) i teksta “Nova slika. Hrvatsko slikarstvo osamdesetih godina” (Život umjetnosti). Nagovještaj novog su postmoderne tendencije u slikarstvu, arhitekturi i skulpturi, a transformacija se poklapa s dolaskom nove generacije umjetnika. Tako izbor umjetnika za susret 1980. korespondira s izložbama mladih umjetnika Giovani artisti Jugoslavi (Bevilaqua la Masa, Venezia, 1980), i Mladi ‘80 (Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd). Susreti osamdesetih imaju ulogu u mapiranju pojava nove slike i nove skulpture. Četiri motovunska likovna susreta realizirana su u prvoj polovici osamdesetih godina, od čega su dva organizirana bez sudjelovanja talijanske galerije Cavallino, uz sudjelovanje umjetnika iz područja
SFRJ. Deseti Motovunski susret organiziran je pak nakon jednogodišnje pauze i s manjim brojem sudionika, a zbog financijskih nedostataka postavlja se upitnim održavanje manifestacije. S posljednjim susretom posvećenim arhitekturi (1984.), održanim cijelo desetljeće nakon Projekta urbane intervencije (1974.), kao da se zatvorio krug od Nove umjetničke prakse i stvaranja nove umjetničke paradigme. Iako su 1984. Motovunski susreti ugašeni, susreti u Motovunu nisu prestali. Arhitektonski fakultet u Zagrebu organizira Međunarodnu ljetnu školu arhitekture, kojom nastavlja imaginaciju projektnih prijedloga za revitalizaciju Motovuna, a od 1999. do 2023. održavao se Motovun film festival.
U fundusu MGP s osmog Likovnog susreta zabilježeno je ukupno 17 likovnih djela (koja čine ukupno 23 upisa), a od 15 umjetnika1 u fundusu se nalaze radovi njih 14 – Belića, Bijelića, Čade, Hadžifejovića, Ivančić, Koneca, Mandića, Mateliča, Petrovića, Rašića, Zdravka Santrača, Stipanova, Salamuna i Špenko. U fundusu MGP nedostaje rad Zvonimira Santrača, a uvidom u inventurne kartice njegovo sudjelovanje zabilježeno je radom Simfonija s inventarnim brojem 335.2 Uz 14 umjetnika koje Bianchi navodi, u fundusu Zbirke nalazi se i djelo Slika Damira Sokića čije je sudjelovanje na osmom susretu potvrđeno uvidom u inventurne kartice.
Od 17 likovnih djela, tri su fotografije, dva kolaža i jedan objekt te prevladavaju polikolor, ulje, akril u kombiniranoj tehnici s filcom, kartonom, željeznim limom, žicom ili drvom na platnu, lesonitu ili juti.
1 - BIANCHI, G. Paolo Cardazzo..., str. 143.
2 - IVETIĆ, M. Motovunski..., str. 363. Raznovrsnost likovnih materijala i tehnika rezultat je osmog Likovnog susreta iako je trajnost pojedinih radova (primjerice onog Santrača) bila limitirana baš eksperimentalnim tehnologijama izrade i kombiniranja istih. Na inventurnoj kartici rada Simfonija Zvonimira Santrača naknadno je navedeno stanje rada – prvo, kako je rad prvotno oštećen zbog loše izvedbe, a kasnije je i kako je boja otpala s platna.
Četiri Motovunska susreta realizirana u novom desetljeću, s dolaskom osamdesetih godina, bilježe promjenu umjetničke kartografije. Osjeća se zamor prethodnog, ali i puls trenutka u stvaranju novog likovnog jezika. To je vrijeme kada Nova slika ulazi na velika vrata, od bijenala u Veneciji do izložbe Zvonka Makovića Nove pojave u hrvatskom slikarstvu (galerija Nova, 1980.) i teksta “Nova slika. Hrvatsko slikarstvo osamdesetih godina” (Život umjetnosti). Nagovještaj novog su postmoderne tendencije u slikarstvu, arhitekturi i skulpturi, a transformacija se poklapa s dolaskom nove generacije umjetnika. Tako izbor umjetnika za susret 1980. korespondira s izložbama mladih umjetnika Giovani artisti Jugoslavi (Bevilaqua la Masa, Venezia, 1980), i Mladi ‘80 (Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd). Susreti osamdesetih imaju ulogu u mapiranju pojava nove slike i nove skulpture. Četiri motovunska likovna susreta realizirana su u prvoj polovici osamdesetih godina, od čega su dva organizirana bez sudjelovanja talijanske galerije Cavallino, uz sudjelovanje umjetnika iz područja
SFRJ. Deseti Motovunski susret organiziran je pak nakon jednogodišnje pauze i s manjim brojem sudionika, a zbog financijskih nedostataka postavlja se upitnim održavanje manifestacije. S posljednjim susretom posvećenim arhitekturi (1984.), održanim cijelo desetljeće nakon Projekta urbane intervencije (1974.), kao da se zatvorio krug od Nove umjetničke prakse i stvaranja nove umjetničke paradigme. Iako su 1984. Motovunski susreti ugašeni, susreti u Motovunu nisu prestali. Arhitektonski fakultet u Zagrebu organizira Međunarodnu ljetnu školu arhitekture, kojom nastavlja imaginaciju projektnih prijedloga za revitalizaciju Motovuna, a od 1999. do 2023. održavao se Motovun film festival.
Deveti Likovni susret iz 1981. godine u fundusu MGP zastupljen je s 12 radova devet umjetnika. Od 13 pozvanih, osim Sillanija i Viole, svi su redom nova imena motovunske scene: Maurizio Bonora, Zvjezdana Fio, Ljubomir Karina, Dragoslav Krnajski, Dušan Minovski, Jože Slak i Branka Uzur.1
Iako je tema i naziv susreta Nova skulptura, u mediju je skulptura na drugom mjestu po broju radova realiziranih na susretu koji se čuvaju u fundusu MGP (dvije skulpture u kamenu i četiri u kombiniranoj tehnici gipsa, valovite ljepenke i polikolora). Prednjače slike u kombiniranoj tehnici na platnu, lesonitu i u kombinaciji iverice i ljepenke, polikolor, ulje i akril na platnu.
1 - BIANCHI, G. Paolo Cardazzo..., str. 143. U fundusu Galerijske zbirke MGP ne čuvaju se radovi Jakova Brdara, Vesne Popržan i Vere Stevanović.. IVETIĆ, M. Motovunski..., str. 363. Rad Vesne Popržan bio je postavljen nedaleko ulaza u Galeriju u Motovunu, ali je po završetku susreta uništen i uklonjen od strane nepoznatih počinitelja.
Četiri Motovunska susreta realizirana u novom desetljeću, s dolaskom osamdesetih godina, bilježe promjenu umjetničke kartografije. Osjeća se zamor prethodnog, ali i puls trenutka u stvaranju novog likovnog jezika. To je vrijeme kada Nova slika ulazi na velika vrata, od bijenala u Veneciji do izložbe Zvonka Makovića Nove pojave u hrvatskom slikarstvu (galerija Nova, 1980.) i teksta “Nova slika. Hrvatsko slikarstvo osamdesetih godina” (Život umjetnosti). Nagovještaj novog su postmoderne tendencije u slikarstvu, arhitekturi i skulpturi, a transformacija se poklapa s dolaskom nove generacije umjetnika. Tako izbor umjetnika za susret 1980. korespondira s izložbama mladih umjetnika Giovani artisti Jugoslavi (Bevilaqua la Masa, Venezia, 1980), i Mladi ‘80 (Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd). Susreti osamdesetih imaju ulogu u mapiranju pojava nove slike i nove skulpture. Četiri motovunska likovna susreta realizirana su u prvoj polovici osamdesetih godina, od čega su dva organizirana bez sudjelovanja talijanske galerije Cavallino, uz sudjelovanje umjetnika iz područja
SFRJ. Deseti Motovunski susret organiziran je pak nakon jednogodišnje pauze i s manjim brojem sudionika, a zbog financijskih nedostataka postavlja se upitnim održavanje manifestacije. S posljednjim susretom posvećenim arhitekturi (1984.), održanim cijelo desetljeće nakon Projekta urbane intervencije (1974.), kao da se zatvorio krug od Nove umjetničke prakse i stvaranja nove umjetničke paradigme. Iako su 1984. Motovunski susreti ugašeni, susreti u Motovunu nisu prestali. Arhitektonski fakultet u Zagrebu organizira Međunarodnu ljetnu školu arhitekture, kojom nastavlja imaginaciju projektnih prijedloga za revitalizaciju Motovuna, a od 1999. do 2023. održavao se Motovun film festival.
U potpunosti nova imena obilježila su deseti Likovni susret u kontekstu fundusa MGP u kojem se, od devet sudionika koje navodi Bianchi, nalazi 12 radova njih šest: Brede Beban, Marine Ercegović, Julije Loci, Destila Markovića, Igora Rončevića i Antonelle Tagliapietre.1
U skladu s temom susreta u mediju i tehnici na papiru su korišteni pastel, flomaster, tempera, olovka i akril te kombinirana tehnika olovke i pastela s kartonom. Iznimka je jedna skulptura Ljubomira Karine.
1 - BIANCHI, G. Paolo Cardazzo..., str. 143-144. U fundusu Galerijske zbirke MGP ne čuvaju se radovi u članku navedenih Borisa Benčića, Maura Samba i Giancarla Venuta.
Četiri Motovunska susreta realizirana u novom desetljeću, s dolaskom osamdesetih godina, bilježe promjenu umjetničke kartografije. Osjeća se zamor prethodnog, ali i puls trenutka u stvaranju novog likovnog jezika. To je vrijeme kada Nova slika ulazi na velika vrata, od bijenala u Veneciji do izložbe Zvonka Makovića Nove pojave u hrvatskom slikarstvu (galerija Nova, 1980.) i teksta “Nova slika. Hrvatsko slikarstvo osamdesetih godina” (Život umjetnosti). Nagovještaj novog su postmoderne tendencije u slikarstvu, arhitekturi i skulpturi, a transformacija se poklapa s dolaskom nove generacije umjetnika. Tako izbor umjetnika za susret 1980. korespondira s izložbama mladih umjetnika Giovani artisti Jugoslavi (Bevilaqua la Masa, Venezia, 1980), i Mladi ‘80 (Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd). Susreti osamdesetih imaju ulogu u mapiranju pojava nove slike i nove skulpture. Četiri motovunska likovna susreta realizirana su u prvoj polovici osamdesetih godina, od čega su dva organizirana bez sudjelovanja talijanske galerije Cavallino, uz sudjelovanje umjetnika iz područja
SFRJ. Deseti Motovunski susret organiziran je pak nakon jednogodišnje pauze i s manjim brojem sudionika, a zbog financijskih nedostataka postavlja se upitnim održavanje manifestacije. S posljednjim susretom posvećenim arhitekturi (1984.), održanim cijelo desetljeće nakon Projekta urbane intervencije (1974.), kao da se zatvorio krug od Nove umjetničke prakse i stvaranja nove umjetničke paradigme. Iako su 1984. Motovunski susreti ugašeni, susreti u Motovunu nisu prestali. Arhitektonski fakultet u Zagrebu organizira Međunarodnu ljetnu školu arhitekture, kojom nastavlja imaginaciju projektnih prijedloga za revitalizaciju Motovuna, a od 1999. do 2023. održavao se Motovun film festival.
Posljednji Motovunski likovni susret održan je 1984. godine i u kontekstu fundusa MGP obilježen je najmanjim brojem likovnih djela – šest crteža na arhitektonskom papiru ili u kombiniranoj tehnici na kartonu uz fotografiju i pastel u autorstvu Vojteha Ravnikara, Janeza Koželja i Petre Paškulin. S obzirom na temu susreta predložena su alternativna urbanistička rješenja Motovuna, svakako zanimljiva u kontekstu intervencija, pogleda na mjesto, njegov smještaj, vizuru i budućnost.
